Sećam se kako je neko upao u malo jezero iz koga su iskočile dve žabe. Potom se nalazim u krevetu, iznad otvorenog prozora sa pocepanim donjim delom mrežice je sat bez brojeva, atmosfera je napeta i on je sa mnom u sobi. Veliki crni vatromet se najednom video kroz prozor, samo jedan prasak. Neka nepoznata treća osoba je rekla da ćemo umreti za neko određeno vreme i da on mora to da kaže Kristini. On iskače sasvim komotno iz moje sobe, kroz prozor, dok ja ležim i gledam kako se kazaljke polako pomeraju. Čekam da umrem. Iz nepoznatih razloga sam imala potrebu da odem do svoje drugarice iz osnovne, Dajane. I ja iskačem kroz prozor, i trčim ka njenoj kući, prvo bosonoga, zatim sa nazutim nepoznatim patikama. Prolazim prvi i jedini ćošak koji nas deli i vidim drvo sa jabukama koje su zaista ogromne. Zaista ogromne. Uzela sam jednu jabuku uz koju sam dobila i nečiju zdravstvenu knjižicu koja je ujedno bila i zdravstveni karton sa svim nalazima koji su ikada obavljeni toj osobi. To je izgleda bila reklama za te jabuke, dokaz da su one zdrave, šta li... Ulazim u dvorište Dajane i budem se.
Sada samo čekam da umrem.
Нема коментара:
Постави коментар