Dosada na času je preletela preko učenika i većina je u njenom naletu počela glasno da govori sa svojim prijateljima koji su na drugom kraju učionice. Boli me glava od toga, zašto ne mogu da ućute i razmišljaju o svojim problemima kao ja? Ne, oni su bezbrižni. Oni imaju probleme koji nisu veliki, ili se samo prave. Krivim prste i razmišljam o tome kako bi bilo da su oni polomljeni. Prsti. Da krckaju i bole, da li bi bilo teže?

Нема коментара:
Постави коментар