U autobusu kojim se vozim ima nešto ljudi
Svi ćute i gledaju kroz pozor
Dok drveće se jedva zeleni
I neka, divno proleće je napolju
Svi ti ljudi ćute i sede sami
Neki sa slušalicama u ušima
Neki sa novinama u rukama
I neka, divno je proleće napolju
Avioni preleću iznad mog autobusa
I mesec još čuči na vrhu nebesa
I ja se još pitam da li sam tu gde jesam
I neka, divno je proleće napolju
Linije na putu promiču brzo
Automobili koji nas pretiču još brže
A ptice kao strele preleću sve nas
I neka, divno je proleće napolju
Po travi je još jutarnja rosa
I u travi pužić gmiže
Dok glisra mu je sve bliže i bliže
I neka, divno je proleće napolju
Svi ćute i gledaju kroz pozor
Dok drveće se jedva zeleni
I neka, divno proleće je napolju
Svi ti ljudi ćute i sede sami
Neki sa slušalicama u ušima
Neki sa novinama u rukama
I neka, divno je proleće napolju
Avioni preleću iznad mog autobusa
I mesec još čuči na vrhu nebesa
I ja se još pitam da li sam tu gde jesam
I neka, divno je proleće napolju
Linije na putu promiču brzo
Automobili koji nas pretiču još brže
A ptice kao strele preleću sve nas
I neka, divno je proleće napolju
Po travi je još jutarnja rosa
I u travi pužić gmiže
Dok glisra mu je sve bliže i bliže
I neka, divno je proleće napolju
Нема коментара:
Постави коментар