Žao mi je što nije trajalo više, što nisam mogla manje da spavam. Žao mi je što nemam više fotografija. Ipak, sve je nekako ograničeno, a ovo je jedan od retkih puta da mi to uopšte ne prija. Postoji valjda neka razlika između toga šta bih želela i šta će se dogoditi... U ovom slučaju, razlika nije postojala. Dobila sam sve što sam želela, čak i više! I neću zaboraviti te momente, reči i to osećanje porodice gde je sve nekako povezano i kao takvo savršeno funkcioniše.
Dve grupe, 12+6 dana, jedan avion, jedan džem sešn, četiri koncerta i nastupa, nebrojeno piva, malo manje drugog alkohola, jedan karneval, jedan odložen karneval, ko zna koliko promenjenih prevoza, četiri mesta za spavanje, jedna energija i jedna ljubav!
Berlinu i berlinski ljudi, čekajte nas tajno,
baš onako kako ćemo mi tajno ponovo doći.
Нема коментара:
Постави коментар