Pokušaji

5. 9. 2013.

I da sam htela - mogla nisam

 Kakva pometnja. Prvo dva dana potpuno izgubljena, nakon toga komešanje svega, mućkanje i sve se završi kao Rejdiohed - nestalno. Ne dešavaju se takve stvari svakoga dana, treba zapisati.

 Ništa. Crnilo bez naznake ičega. Zeleni krug i ja u njemu. Vrtim se. I ništa. Ne mogu da ustanem, stvarno je loše. Moram da razgovaram, biti komunikativan - poenta(?). Idem ti ja  tako, ničim. Niko me nije pozvao ali sam uporna da odem nigde. Uspevam, superiška. I to traje. Iako ne mogu ništa da shvatim već sam u tome. (jbg, nisam znala)

 Ceo dan ravna linija, vrućina, mehurić... I ja tako ne radim ništa, po običaju. Reči lete, ja ih kao gledam. Pih... I dogodi se. Pogodi me. Energija, minimal ali je tako genijalno. Plašim se i sve tutnji i ogromno je. Nadvija se. Gleda me. Samo se oprostim sa tim. Drhtavica. Pod. Zdravo plafonu prostrani.

Нема коментара:

Постави коментар